Uncategorized

Pohvala ženama: Manifest Valerie Solanas

Subverzivna misao radikalnog feminizma provocira ponajviše zbog otvorenog ukazivanja na očite probleme patrijarhata i zbog poziva na mijenjanje. Sredstva kojima to čine radikalne feministice mogu biti surova i vulgarna, inovativna i duhovita, što ovaj feminizam čini još zanimljivijim. Jedna takva radikalna, nevjerovatna i „divlja“ žena napisala je najveću pohvalu i poziv na djelovanje ženama. Riječ je o Valerie Solanas, američkoj aktivistici i radikalnoj feministici.

Njen najpoznatiji rad svakako je S.C.U.M. Manifesto (skraćeno od „Society for Cutting Up Men“) iz 1967. godine, u kojem Solanas katkad ironizirajućim, katkad bijesnim glasom progovara o svim sferama života – od porodice, odgoja i domaćinstva, preko religije, politike i obrazovanja, pa sve do umjetnosti, bolesti i smrti. Već sam naslov nam govori da je manifest okrenut protiv muškaraca, koje treba „odsjeći“ iz društva. Manifest uvijek podrazumijeva nova pravila ili promišljanja postavljena nasuprot već vladajućih pravila. Ovaj manifest, s konotacijama prljavštine i ništavnosti u naslovu, napisan je stilom koji oscilira između suvislog i izrazito vulgarnog, pri čemu autorica eksplicitno koristi psovke. Naime, na početku teksta, kada govori o muškarcima, ona ispisuje niz psovki kojima karakterizira muškarce, ali i žene kroz perspektivu muškaraca, ili, drugim riječima, ona koristi „muški“ žargon i slang kako bi implicirala drskost i neobazrivost patrijarhalnog jezika.  Nasuprot tome, u nastavku teksta, frekventnost psovki bit će vidno smanjena, jer će ova feministica govoriti o problemima koji više ne zahtijevaju upotrebu takvog jezika.

U prvom dijelu Solanas kreće od biologije i genetike. Naime, ona piše da je muškarac biološka greška: muški Y gen je zapravo nedopunjeni ženski X gen. Stoga, muškarac je za Solanas nepotpuna žena i hodajući abortus. Biti muškarac je nedostatak i emotivna limitiranost. Solanas zaključuje da je muškost bolest manjka, a da su muškarci emotivni invalidi. U istom paragrafu muškarce poistovjećuje sa mašinama, nazivajući ih i hodajućim dildom, samo kako bi naglasila muško iskorištavanje žena, ali ne u svrhu seksualnog zadovoljstva. Kritika koju ova radikalna feministkinja upućuje muškarcima odnosi se na suviše seksualizirani dio njihovog bića. Naime, Solanas tvrdi da su muškarci opsjednuti seksom samo zato što žele da dokažu da nisu pasivni, odnosno, da nisu žene. Osim ovoga, autorica S.C.U.M. manifesta navodi i freudovsku zavist na penisu. Poanta koju ona pravi jeste da muškarci, zapravo, zavide ženama na vagini i da potajno žele biti žene. Izvrtanje ovih doista stereotipiziranih slika koje su muškarci godinama ponosno stvarali sami o sebi, može se čitati kao ironija kojom autorica akcentira duboku prožetost društva onim što je Derrida nazvao falocentrizmom. Uostalom, potenciranje Freudove duboko seksističke psihoanalize pokazuje koliko su takvi termini nestabilni i da se vrlo lako mogu obrnuti u korist drugog spola.

Tumačenje ovog brilijantnog manifesta često se povezuje sa poznatim kriminalnim dosijeom Valerie Solanas, pa zbog toga danas često „klizi“ u uspostavljanje psihijatrijske dijagnoze. Da li je ova feministica zaista imala mentalnih problema i koliko to umanjuje njene ideje nisu pitanja koja sebi valja postaviti. Nije strano ni tumačenje koje radikalnu feministicu definira kao otvoreno mizandričnu, bijesnu lezbejku koja doslovno želi pobiti sve muškarce. Bilo bi zabavno misliti da je Solanas zaista pisala takvim tonom i sa takvim namjerama da zbuni muškarce i dovode u pitanje bukvalno, antiteorijsko čitanje manifesta. Proizvod sličnog čitanja, nažalost, upravo se povezuje sa njenim atentatom na Andya Warhola, koji je postao poznatiji od svih ostalih bitnih djela ove feministice. U suštini, ona je pucala na tada već priznatog umjetnika Warhola iz jednog razloga: on je navodno zagubio njen dramski tekst koji je trebao biti postavljen u pozorištu i umjesto toga joj ponudio da glumi u kratkoj sceni u njegovom filmu. Kao najveće poniženje, Warhol ju je platio za to čak dvadeset i pet američkih dolara. Sasvim izvan postulata manifesta, Solanas je upucala umjetnika ne zbog toga što je on muškarac, već zbog toga što se prema njoj ponio eksploatorski i neljudski. Iako ne bi valjalo opravdavati bilo koji čin nasilja, vrijedi reći da se Solanas ipak sama predala policiji nakon čega je premještena u umobolnicu, sa dijagnozom paranoidne shizofrenije.

Warhol je preživio napad, a o ovoj lezbejki i feministici, svakako pejorativno obojeno, pisalo se većinom u tom kontekstu. Ponovo imamo na djelu „luđakinju“ koju treba ukloniti iz društva kako ne bi predstavljala opasnost, u ovom slučaju, za muškarce. Zbog toga su se i povezivale određene teze iz manifesta, što je samo dokaz koliko je senzacionalizam već sedamdesetih godina prošlog stoljeća probio granice normalnog i ušao u feminističke aktivnosti sa sasvim drugačijim namjerama i načinom tumačenja. Što se tiče današnjice, Valerie Solanas je ime koje dobro prodaje biografiju žene koja je bila seksualno zlostavljana kao dijete, ali i žene koja je lezbejka, koja je abortirala jedno dijete a drugo dala na usvajanje. Drugim riječima, njen život se eksploatira decenijama nakon njene smrti, sve u svrhu psihologiziranja, pa čak i demoniziranja, pri čemu se zaboravlja njen umjetnički i aktivistički rad. Upravo destigmatiziranjem njenih djela i, koliko god to bilo tačno ili ne, njene psihotične prirode, ovakva figura može se iznova promatrati kao važna i pozitivna po feminističku misao, pogotovo ako se uzme u obzir njena glavna ideja o samodovoljnosti žene kao takve.

Solanas ne zagovara ni utopijsko društvo ni destrukciju bilo kakve društvene organizacije, već, naprotiv, svojim britkim stilom ozbiljno propituje odavno poznate i dobro ustoličene „istine“ dominacije muškaraca. Šta više, ako su muškarci toliko nepotrebni, kako onda da se i dalje nalaze na svim važnim pozicijama unutar jednog društva? I, ako su već toliko nadređeni, kako onda da u svim svojim poslovima trebaju žene, kao pomoćnice ili kao emotivnu podršku? To su paradoksi na koje ova autorica ukazuje, istovremeno problematizirajući donekle perfidnu nestabilnost patrijarhata. Izbacivanje muškaraca ponajviše se odnosi na naglašenu individualnost žena u svakom smislu. Žena, za Solanas, a i za druge radikalne feministice, treba biti samostalna u svom načinu života i u odlukama. Tako, na primjer, ona ne mora biti majka, supruga, djevojka, radnica, niti mora biti kuharica, „održavateljica“ domaćinstva. Uloge koje je žena dobila sa osnaživanjem patrijarhata nisu uloge koje je definiraju, a pogotovo joj ne daju slobodu. Pozivom na rad na sebi i na ujedinjavanje sa drugim ženama Solanas zapravo govori samo ženama i samo o ženama. Svi pogrdni ulomci o muškarcima funkcioniraju kao jukstapozicija naspram onog što žena može biti. Štaviše, ova autorica ne misli na jedan određeni tip žene, već na sve žene koje mogu postojati. Cijeli S.C.U.M manifest može se shvatiti kao pohvala ženama koje će postati sretne i svoje samo onda kada ne budu kao muškarci, u (svakom) nebiološkom smislu te riječi.

ZAVRŠNE RIJEČI

Pred kraj manifesta, autorica postavlja pitanje koje se tiče besmislenosti dalje reprodukcije i održavanja ljudske rase. Ovaj ključni dio zapravo naglašava svojevrsno beznađe u kojem se našlo društvo održavano jednim te istim principima patrijarhata. U sprezi patrijarhalnog uređenja i muškocentričnog svijeta, život se ne živi, već se pravi, stvara. Ovo se ne bi trebalo interpretirati kao poziv na nihilistički stav, već prije kao podsjetnik na pravovremeno djelanje i uspostavljanje životne aktivnosti kojom će se žene zaista osjećati kao da su žive, a to, po Valerie Solanas, mogu učiniti samo onda kada su slobodne od svih prinuda, šablona i kalupa društva koje navodno vode i uređuju muškarci.

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s